Engleski prijevod Biblije naziva se King James Version ili jednostavno King James Bible. Smatra se službenim prijevodom kršćanske Biblije Engleske crkve. Verzija kralja Jamesa u početku se nije dobro prodavala jer je Ženevska Biblija bila popularnija.

Kralj James je posljedično zabranio tiskanje Ženevske Biblije u Engleskoj, a nadbiskup je kasnije zabranio uvoz Ženevska Biblija u Englesku. Ženevska Biblija još uvijek se tajno tiskala u Engleskoj.

Što je verzija kralja Jamesa?

Službeni engleski prijevod kršćanske Biblije koju koristi Crkva Engleske je Verzija kralja Jamesa, također poznata kao King Jakovljeva Biblija. Kraljicu Elizabetu I., koja je vladala 45 godina i umrla 1603. u dobi od godine, naslijedio je kralj James I.

Novi dostupni prijevod Biblije naručen je 1604. zbog niz prilika. Unatoč tome, proces prevođenja nije započeo sve do 1607. Osnovan je odbor sa smjernicama i pravilima za prevođenje Biblije.

Svaki prevoditelj za pododbore odbora prevodio je isti odlomak. Glavni odbor je zatim revidirao ovaj prijevod; članovi su ga slušali umjesto da su ga čitali.

Biskupi i nadbiskupi tada su zamoljeni da odobre revidirani nacrt. Konačni nacrt bio jezatim poslan kralju Jamesu, koji je imao posljednju riječ nakon što je odobren.

Iako je prijevod bio dovršen 1610. godine, šira mu javnost još uvijek nije mogla pristupiti. Godine 1611. objavio ju je Robert Barker, tiskar kojeg je King osobno odabrao. Kasnije je Biblija sadržavala brojne tipografske i tiskarske pogreške.

Verzija kralja Jamesa u početku je uključivala Apokrifi te knjige Staroga i Novoga zavjeta . No s vremenom je Biblija kralja Jamesa očišćena od svojih apokrifnih knjiga. Apokrifa nema u najnovijoj verziji kralja Jamesa.

Ženevska Biblija nije bila omiljena kralju Jamesu jer su, po njegovom mišljenju, bilješke na marginama bile previše kalvinističke, i, što je još važnije, bacale su sumnju na autoritet biskupa i kralja! Jezik Biskupove Biblije bio je pretjerano grandiozan, a kvaliteta prijevoda loša.

Bilješke Ženevske Biblije i druga pomoćna sredstva za proučavanje bila su popularna među običnim ljudima jer su olakšavala razumijevanje onoga što su čitali. Kralj James je više volio Bibliju koja odražava upravljanje biskupskom crkvom nego bilješke usmjerene prema kalvinizmu.

Kada je ovlaštena verzija kralja Jamesa dovršena i objavljena 1611., sadržavala je 39 knjiga Starog zavjeta, 27 knjiga Novoga zavjeta i 14 knjiga svApokrifi.

Sinajska Biblija

Sinajska Biblija je najranije izdanje Biblije. Ovo je manja zamjerka, ali takozvana "Sinajska Biblija" naziva se Codex Sinaiticus i prikladnije je kodeks nego knjiga.

Codex Sinaiticus sadrži kanonske spise i druga nekanonska Kršćanski spisi jer je to zbirka radova uvezanih u knjigu.

Dok se Codex Sinaiticus, koji datira od 330. do 360. godine nove ere, često naziva "najstarijom Biblijom" u svijetu” u medijskim izvješćima, Codex Vaticanus, koji datira iz iste ere, obično se smatra malo starijim (300.-325. AD) .

Dakle, ja Pretpostavljam da se ono što oni nazivaju "Sinajska Biblija" među znanstvenicima naziva Codex Sinaiticus. Ako je tako, nazvati ovu "najstarijom verzijom biblije" pomalo je hrabra tvrdnja.

Zbog svog arhaičnijeg dizajna i nedostatka tablica Euzebijevih kanona, Codex Vaticanus je vjerojatno barem trideset godina stariji . Sinaiticus je jedna od najranijih zbirki i uključuje svaku knjigu Biblije u jednom svesku.

Dostupni su stariji nacrti svake pojedinačne knjige. Svi su prikladniuključeno u Sinajski spis, zajedno s drugim nekanonskim spisima.

Razlika između Sinajske Biblije i Verzije kralja Jakova

Sinajski kodeks i Verzija kralja Jamesa razlikuje se od 14 800 riječi. Tvrdnje u ovom trenutku postaju nečuvene! Zašto uspoređivati ​​grčki tekst iz četvrtog stoljeća s engleskim prijevodom iz 1611.?

KJV i Sinajski kodeks proizvodi su različitih pisarskih tradicija, što bi objasnilo neke razlike. KJV je član bizantske obitelji tekstova, dok je Codex Sinaiticus aleksandrijski tip teksta.

Međutim, činjenica da je KJV izveden iz Textus Receptusa, grčkog teksta spojenog u ranim 1500-ima, može biti ono što najviše doprinosi razlikama.

Poznato je da je Erasmus, nizozemski učenjak i teolog koji je sastavio Textus Receptus iz različitih izvora, promijenio nekoliko odlomaka kako bi bili što sličniji citatima ranih crkvenih otaca.

Zapravo, zašto su ova dva djela uopće odabrana da služe kao mjerila? Na primjer, tekstualni kritičari dobro su svjesni raznih problema s KJV prijevodom.

Problemi su malo dosadni za ulaziti ovdje (osim ako ne volite takve stvari), pa ću reći da KJV nije baš vrhunac prijevoda Biblije i nisam siguran zaštoprijevod se smatra standardom.

Codex Sinaiticus je u najboljem slučaju nepouzdan rukopis, moglo bi se reći. Biblija je drevni dokument s najpouzdanijim svjedocima, što je više puta istaknuto. Možemo točno odrediti mjesta pisarskih pogrešaka zbog ogromnog broja rukopisa otkrivenih diljem Rimskog Carstva.

Uskrsnuće se nikad ne spominje

• Ali konačna tvrdnja je daleko najjača. Uskrsnuće Isusa Krista nikada se ne spominje u Codex Sinaiticusu, prema osobi koja je napravila ovu sliku!
• Oni to vjerojatno tvrde jer Codex Sinaiticus, poput mnogih starijih rukopisa, ne sadrže Markov prošireni zaključak (Marko 16:9–20), koji opisuje uskrslog Krista kako se pojavljuje svojim učenicima.
• Ovi su stihovi uvijek jasno označeni ili u fusnoti u proučavanju Biblije jer kršćanski znanstvenici su stoljećima znali da nisu izvorni tekstu i da su dodani kasnije.
• Za kršćanina ništa u vezi ovoga nije novo ili zastrašujuće.

Vjerujete li još uvijek da je to Božja izvorna Riječ?

Intrigantno je da prikaz koji se usredotočuje na Codex Sinaiticus, posebice, pokušava zaključiti nešto o točnosti Biblije.

Ako bi bilo koja od ovih tvrdnji o Codex Sinaiticus bila dokazana bititočan, to bi samo pokazalo da je jedan od drevnih kodeksa bio bitno drugačiji od Codex Vaticanus, Codex Alexandrinus i Codex Ephraemi Rescriptus. Da ne spominjemo tisuće nepotpunih rukopisa koji datiraju čak iz ranog drugog stoljeća.

Svaka značajna nedosljednost u tekstu potaknula bi istraživače da se zapitaju zašto je Sinaiticus anomalija, a svi zaključci do kojih bi došli bili bi specifično za taj tekst.

To ne bi utjecalo na točnost kršćanskih spisa; nego bi to bio problem za Codex Sinaiticus. Ovo pokazuje dosljednost i snagu dokaza rukopisa, posebno za tekstove Novog zavjeta.

Završne misli

• Engleski prijevod Biblije zove se King James Version, ili jednostavno Biblija kralja Jamesa.
• Sinajska Biblija” se među znanstvenicima naziva Codex Sinaiticus. Ako je tako, nazvati ovu "najstarijom verzijom biblije" pomalo je hrabra tvrdnja.
• Zbog svog arhaičnijeg dizajna i nedostatka tablica Euzebijevih kanona, Codex Vaticanus je vjerojatno barem trideset godina stariji.
• Svaka razlika između ta dva dokumenta smatra se "razlikom" u tekstualnoj kritici.
• To bi uključivalo gramatičke pogreške, ponavljanja, zbrku u redoslijedu riječi itd.
• Sinaitik ne bi dokazao da je Biblija nepouzdana čak i akouvjerljivo je dokazano da obiluju pogreškama.

Povezani članci

HP Envy protiv HP Pavilion serije (detaljna razlika)

Upoznajte razliku: Bluetooth 4.0 protiv 4.1 u odnosu na 4.2 (osnovni pojas, LMP, L2CAP, sloj aplikacije)

Razlika između novog Apple Pencila i prethodnog Apple Pencila (najnovija tehnologija)

Upoznajte razliku: Samsung A naspram Samsunga J u odnosu na Samsung S mobilne telefone (tehnički štreberi)