Engleski prijevod Biblije naziva se King James Version, ili jednostavno King James Bible. Smatra se službenim prijevodom kršćanske Biblije Engleske crkve. Verzija kralja Džejmsa u početku se nije dobro prodavala jer je Ženevska Biblija bila više voljena.

Kralj Džejms je posledično zabranio štampanje Ženevske Biblije u Engleskoj, a nadbiskup je kasnije zabranio uvoz Ženevska Biblija u Englesku. Ženevska Biblija se još uvijek tajno štampala u Engleskoj.

Šta je verzija kralja Džejmsa?

Službeni engleski prijevod kršćanske Biblije koju koristi Engleska crkva je verzija kralja Jamesa, također poznata kao Kralj James Bible. Kraljicu Elizabetu I, koja je vladala 45 godina i umrla 1603. u dobi od 1603. godine, naslijedio je kralj James I.

Novi pristupačni prijevod Biblije naručen je 1604. godine zbog niz prilika. Ipak, proces prevođenja je započeo tek 1607. godine. Osnovan je odbor sa smjernicama i pravilima za prevođenje Biblije.

Svaki prevodilac za podkomitete preveo je isti odlomak. Generalni komitet je zatim revidirao ovaj prevod; članovi su ga slušali umjesto da ga čitaju.

Od biskupa i nadbiskupa je tada zatraženo da odobre revidirani nacrt. Konačni nacrt je biozatim poslan kralju Džejmsu, koji je imao posljednju riječ nakon što je odobren.

Iako je prijevod završen 1610. godine, šira javnost mu još uvijek nije mogla pristupiti. Godine 1611. objavio ju je Robert Barker, štampar koji je Kralj lično izabrao. Kasnije je Biblija sadržavala brojne tipografske i štamparske greške.

Verzija kralja Jamesa u početku je uključivala Apokrifi i starozavjetne i novozavjetne knjige . Ali s vremenom je Biblija kralja Džejmsa očišćena od svojih apokrifnih knjiga. Apokrifi nisu prisutni u najnovijoj verziji kralja Džejmsa.

Ženevska Biblija nije bila omiljena za kralja Džejmsa jer su, po njegovom mišljenju, beleške na marginama bile previše kalvinističke, i, što je još važnije, dovode u sumnju autoritet biskupa i kralja! Jezik Biskupove Biblije bio je pretjerano grandiozan, a kvalitet prijevoda loš.

Bilješke Ženevske Biblije i druga pomagala za učenje bili su popularni među običnim ljudima jer su olakšavali razumijevanje onoga što čitaju. Kralj Džejms je više volio Bibliju koja odražava episkopsko upravljanje crkvom, a ne da ima beleške ukošene ka kalvinizmu.

Kada je autorizovana verzija kralja Džejmsa završena i objavljena 1611. godine, sadržala je 39 knjiga Starog zaveta, 27 knjige Novog zaveta i 14 knjigaApokrif.

Sinajska Biblija

Sinajska Biblija je najranije izdanje Biblije. Ovo je manja zafrkancija, ali takozvana “Sinajska Biblija” se naziva Codex Sinaiticus i prikladnije je kodeks nego knjiga.

Codex Sinaiticus sadrži kanonske spise i druge nekanonske Kršćanski spisi jer je to zbirka radova uvezanih u knjigu.

Dok se Codex Sinaiticus, koji datira od 330. do 360. godine nove ere, često naziva „Najstarija Biblija u svijetu” u medijskim izvještajima, Codex Vaticanus, koji datira iz istog doba, obično se smatra malo starijim (300-325 AD) .

Tako da sam Pretpostavljam da se ono što oni nazivaju “Sinajska Biblija” među naučnicima naziva Codex Sinaiticus. Ako je tako, nazvati ovo "najstarijom verzijom biblije" je pomalo hrabra tvrdnja.

Zbog svog arhaičnijeg dizajna i nedostatka tablica Euzebijanskih kanona, Codex Vaticanus je vjerojatno barem trideset godina stariji . Sinaiticus je jedna od najranijih zbirki i uključuje svaku knjigu Biblije u jednom svesku.

Dostupni su stariji nacrti svake od pojedinačnih knjiga. Svi su povoljniuključen u Sinaiticus, zajedno s drugim nekanonskim spisima.

Razlika između Sinajske Biblije i verzije kralja Jakova

Codex Sinaiticus i Verzija kralja Jamesa razlikuje se za 14.800 riječi. Tvrdnje u ovom trenutku počinju da postaju nečuvene! Zašto suprotstaviti grčki tekst iz četvrtog stoljeća s engleskim prijevodom iz 1611?

KJV i Codex Sinaiticus proizvodi su različitih spisateljskih tradicija, što bi objasnilo neke razlike. KJV je član vizantijske porodice tekstova, dok je Codex Sinaiticus aleksandrijski tip teksta.

Međutim, činjenica da je KJV izveden iz Textus Receptusa, grčkog teksta sastavljenog zajedno početkom 1500-ih, možda je ono što najznačajnije doprinosi razlikama.

Poznato je da je Erazmo, holandski učenjak i teolog koji je sastavio Textus Receptus iz različitih izvora, promijenio nekoliko pasusa koji bi ih učinili više sličnim citatima ranih crkvenih otaca.

Zapravo, zašto su ova dva djela uopće odabrana da služe kao mjerilo? Na primjer, tekstualni kritičari su svjesni raznih problema s prijevodom KJV-a.

Ovdje je malo dosadno ulaziti u probleme (osim ako ne volite takve stvari), pa ću reći da KJV nije baš vrhunac prevoda Biblije, i nisam siguran zašto je to takoprijevod se smatra standardom.

Codex Sinaiticus je nepouzdan rukopis, najviše, moglo bi se reći. Biblija je drevni dokument sa najpouzdanijim svjedocima, što je više puta primjećeno. Možemo odrediti lokacije grešaka pisca zbog ogromnog broja rukopisa otkrivenih širom Rimskog Carstva.

Vaskrsenje se nikada ne spominje

• Ali konačna tvrdnja je daleko najjača. Uskrsnuće Isusa Krista se nikada ne spominje u Codex Sinaiticus, prema osobi koja je napravila ovu sliku!
• Oni vjerovatno tvrde jer Codex Sinaiticus, kao i mnogi stariji rukopisi, čini ne sadrže Markov prošireni zaključak (Marko 16:9–20), koji opisuje uskrslog Krista koji se javlja svojim učenicima.
• Ovi stihovi su uvijek jasno označeni ili fusnoti u biblijama za proučavanje jer kršćanski učenjaci vekovima su znali da nisu originalni u tekstu i da su naknadno dodani.
• Za kršćanina, ništa u ovome nije novo ili zastrašujuće.

Da li još uvijek vjerujete da je to Božja izvorna riječ?

Intrigantno je da prikaz koji se fokusira na Codex Sinaiticus, posebno, pokušava zaključiti nešto o tačnosti Biblije.

Ako je bilo koja od ovih tvrdnji o Codex Sinaiticusu dokazana bititačno, to bi samo pokazalo da je jedan od drevnih kodeksa bio fundamentalno drugačiji od Codex Vaticanus, Codex Alexandrinus i Codex Ephraemi Rescriptus. Da ne spominjemo hiljade nepotpunih rukopisa koji datiraju još iz ranog drugog stoljeća.

Svaka značajna nedosljednost u tekstu bi navela istraživače da se zapitaju zašto je Sinaiticus anomalija, a svi zaključci do kojih bi došli bi bili specifično za taj tekst.

To ne bi uticalo na tačnost kršćanskih spisa; nego bi to bio problem za Codex Sinaiticus. Ovo pokazuje dosljednost i snagu dokaza u rukopisu, posebno za tekstove Novog zavjeta.

Završne misli

• Engleski prijevod Biblije naziva se Kralj Jakova verzija, ili jednostavno Biblija kralja Džejmsa.
• Sinajska Biblija” se među naučnicima naziva Codex Sinaiticus. Ako je tako, nazivati ​​ovu "najstarijom verzijom biblije" pomalo je hrabra tvrdnja.
• Zbog svog arhaičnijeg dizajna i nedostatka tablica Euzebijanskih kanona, Codex Vaticanus je vjerovatno najmanje trideset godina stariji.
• Svaka razlika između dva dokumenta smatra se „razlikom“ u tekstualnoj kritici.
• Ovo bi uključivalo gramatičke greške, ponavljanja, zbrke u redu riječi, itd.
• Sinaiticus ne bi dokazao da je Biblija nepouzdana čak i akosu konačno pokazali da su pune grešaka.

Povezani članci

HP Envy naspram HP Pavilion serije (detaljne razlike)

Upoznajte razliku: Bluetooth 4.0 vs 4.1 vs. 4.2 (osnovni pojas, LMP, L2CAP, sloj aplikacije)

Razlika između nove Apple Pencil i prethodne Apple Pencil (najnovija tehnologija)

Upoznajte razliku: Samsung A vs. Samsung J protiv Samsung S mobilnih telefona (tehnički štreberi)